Socijalna fobija

Kako se osjećate kada odjednom dobijete poziv na zabavu na kojoj će sigurno biti gomila nepoznatih osoba?  Počinjete li već danima ranije pažljivo izrađivati listu mogućih izgovora da se ne pojavite? U slučaju da se ipak natjerate i dođete na tu zabavu, jeste li jedna od onih osoba koje radije sjede negdje u kutu i druže se sa poznatim, „sigurnim“ osobama, nego da se upuštate u razgovore s drugim ljudima zbog straha da se ne osramotite pred njima? Ako se prepoznajete u ovakvom scenariju i ako se slično osjećate u nizu društvenih situacija, moguće je da patite od socijalne fobije.

Socijalna fobija problem je od kojeg pati veliki broj ljudi (smatra se da će 7-13% ljudi u zapadnjačkom društvu tijekom života doživjeti simptome socijalne fobije ili ekstremne sramežljivosti), a definira se kao onesposobljavajuć, prekomjeran i neopravdan strah od drugih ljudi koji traje najmanje šest mjeseci. Iako se svi možemo osjećati pomalo prestrašeno ili neugodno kad se nađemo u prisustvu drugih ljudi, kod onih koji pate od socijalne fobije, taj strah je toliko izražen da oni u pravilu izbjegavaju socijalne situacije. Drugim riječima, kod socijalne fobije, strah od drugih ljudi toliko je izražen da osobu onemogućuje da sudjeluje u aktivnostima koje su sastavni dio života.

Smatra se da je u osnovi socijalne fobije strah od toga da će nas drugi ljudi negativno procijeniti i vrednovati. Kako bi izbjegli snažnu tjeskobu zbog mogućnosti da se nađu u centru nečije pažnje i budu predmetom procjene, oni koji pate od socijalne fobije izbjegavaju širok raspon djelatnosti koje se izvode u prisustvu drugih ljudi (npr. izbjegavaju javne nastupe, korištenje javnih zahoda, objedovanje pred drugima, razodijevanje na plaži itd.).

Treba uzeti u obzir da postoje različiti tipovi socijalne fobije. Tako neki osjećaju tjeskobu i nervozu u svakoj situaciji u kojoj mogu doći u središte nečije pozornosti. Za takve osobe kaže se da pate od generalizirane socijalne fobije. S druge strane, neke osobe boje se određenih socijalnih situacija, dok s drugima nemaju nikakvih problema. Primjerice, nekome može snažno udarati srce i drhtati glas prilikom javnog nastupa, ali da ta ista osoba bez ikakvih poteškoća vodi razgovor s nepoznatim osobama na nekoj zabavi. U ovom slučaju radi se o specifičnoj socijalnoj fobiji jer se osoba boji točno određenih situacija.

Kakav je odnos između socijalne fobije, sramežljivosti i introverzije?

 

Ljudi često pogrešno poistovjećuju socijalnu fobiju s osobinama poput sramežljivosti i introverzije. No, postoje određene razlike između ovih pojmova.

Za razliku od socijalne fobije, koja uključuje intenzivan strah od određene ili većine socijalnih situacija, sramežljivost je blaži osjećaj neugode kojeg svi ljudi ponekad osjećaju u određenom trenutku. Pored ovog, sramežljivost obično osjećamo neposredno prije nekog događaja i ona ne dovodi do toga da organiziramo svoj život tako da sustavno izbjegavamo društvene situacije. Kod socijalne fobije osoba ponekad može već tjednima ili mjesecima unaprijed osjećati tjeskobu i strah pri pomisli na neku situaciju u kojoj će biti u središtu pozornosti drugih ljudi, a velika razina anksioznosti ometa normalno funkcioniranje. Ukratko, kod sramežljivosti mi kontroliramo svoj strah, a kod socijalne fobije strah kontrolira nas.

Drugo, pogrešno se vjeruje da postoji velika sličnost između  introverzije i socijalne fobije zato što introverti često provode vrijeme u samoći. Iako zaista postoje neki introverti koji ujedno pate od socijalne fobije, isto vrijedi i za ekstraverte, usprkos tome što je za njih karakteristično da vole provoditi vrijeme družeći se s drugima. Međutim, glavna razlika između socijalne fobije i introverzije je da introverti sami biraju svoju samoću jer u njoj uživaju i društvo drugih ljudi ih iscrpljuje, dok one koji pate od socijalne fobije strah i nesigurnost prisiljavaju da provode vrijeme sami, iako bi oni rado uživali u društvu drugih ljudi.

Kako se osjeća i ponaša osoba sa socijalnom fobijom?

 

Osobe koje pate od socijalne fobije redovito su opterećene time kakav će dojam ostaviti na druge ljude. Često previše analiziraju svaku interakciju s drugima  i usmjerene su na vlastite nedostatke. Primjerice, ovakvi ljudi opterećuju se razmišljajući o tome da su dosadni drugim ljudima, da će se sigurno osramotiti pred njima, da će reći nešto glupo i da će, čak i ako se upuste u neki razgovor, ispasti neznalice. Negativne misli redovito prate i neugodne emocije poput snažne tjeskobe, nervoze, nesigurnosti, strepnje i usamljenosti.

Osobe koje pate od socijalne fobije redovito izvještavaju i o tjelesnim simptomima svog straha, poput ubrzanog disanja i udaranja srca, znojenja, drhtanja tijela i podrhtavanja glasa, suhih usta i mišićne napetosti. Ako smo zaista uzrujani zbog situacije u kojoj se nalazimo, može doći i do paničnog napadaja. To je kratkotrajan napad koji prolazi sam od sebe, ali tijekom kojeg osoba osjeća vrlo snažan strah, koji je toliko užasavajuć da osoba misli da će umrijeti ili izgubiti kontrolu nad sobom.

Uzroci socijalne fobije

 

Postoji više teorija o tome što točno uzrokuje socijalnu fobiju: neki psiholozi smatraju da se ona, kao i svako ponašanje, mora naučiti, drugi naglasak stavljaju na iracionalne misli, treći se u svojim istraživanjima usmjeravaju na biološke čimbenike u podlozi socijalne fobije, dok četvrti smatraju da je ona uzrokovana nerazvijenim socijalnim vještinama.

Neki istraživači koji smatraju da socijalna fobija nastaje učenjem predlažu sljedeći mehanizam njezinog nastanka. Ukoliko doživimo neku neutralnu situaciju (npr. susret s nepoznatim vršnjacima prvi dan škole) i ako nam se pritom dogodi nešto loše (ismijavanje, kritiziranje, ignoriranje), automatski učimo vezu između ova dva događaja, a situacija koja je u početku bila neutralna (upoznavanje novih kolega u školi) već sama po sebi kasnije počinje izazivati neugodne emocije. Pored ovog, dolazi i do generalizacije negativnih osjećaja na sve slične buduće situacije, čime se stvara plodno tlo za razvoj socijalne fobije. Kako bismo sami sebe poštedjeli straha i tjeskobe, učimo izbjegavati društvene situacije, što donosi kratkoročni osjećaj olakšanja. Međutim, ovako se socijalna fobija samo još učinkovitije održava jer se ne učimo suočiti s onim čega se bojimo.

Socijalna fobija može biti uzrokovana i određenim načinom razmišljanja koji smo usvojili tijekom života. Točnije, osobe koje pate od socijalne fobije tjeskobno su zaokupljene samima sobom, odnosno svojim iracionalnim mislima i uvjerenjima. One pogrešno smatraju da se svima moraju svidjeti te da moraju biti prihvaćene od svih i zato izbjegavaju iznijeti svoje mišljenje i stavove u društvu. Drugo, one imaju nerealistična očekivanja od društvenih situacija i često su već unaprijed uvjerene da će se osramotiti, da će ispasti glupe i da će ih drugi ljudi kritizirati. Zbog svojih očekivanja, one pogrešno interpretiraju ponašanje drugih ljudi (npr. neutralan komentar sklone su doživjeti kao kritiku na svoj račun), što onda dodatno održava i pojačava njihove tjelesne simptome te negativne emocije i misli.

Postoje određeni dokazi da pojavi socijalne fobije pridonose i neki biološki čimbenici. Prije svega, smatra se da ulogu u njezinom nastanku, pored okoline, barem dijelom imaju i geni. U prilog ovom stajalištu idu istraživanja koja su pokazala da imamo 2-3 puta veću vjerojatnost razvoja socijalne fobije ako i naš rođak u prvom koljenu boluje od nje. Osim gena, čini se da su za njezinu pojavu zaslužni i neki dijelovi našeg mozga: pokazalo se da je amigdala, dio mozga zaslužan za doživljaj emocije straha, aktivnija kod onih koji pate od socijalne fobije, u odnosu na one koji ne pokazuju njezine simptome.

Neki psiholozi smatraju da bi uzrok socijalne fobije mogla biti nedovoljna razvijenost socijalnih vještina kod onih osoba koje pate od nje. Prema njima, ovakve osobe nespretne su i društveno nevješte jer nisu naučile kako se ponašati u društvu drugih. Zbog svojeg neiskustva one čine „greške u koracima“ u komunikaciji, poput neprimjerenih reakcija tijekom razgovora s drugim ljudima. Njihovi sugovornici zatim ih kritiziraju zbog nevještog načina njihove komunikacije, a to onda dovodi do tjeskobe i izbjegavanja daljnjih društvenih interakcija.

Zašto se socijalna fobija treba liječiti?

 

Ako se ne suoče sa svojim strahom, osobama koje pate od socijalne fobije prijete neke neugodne posljedice. Što se tiče njihovog psihofizičkog zdravlja, kod ovakvih osoba postoji veća vjerojatnost pojave depresije, osjećaja usamljenosti i odbačenosti te smanjenog samopoštovanja. Neke osobe sa socijalnom fobijom mogu ozbiljno narušiti svoje zdravlje korištenjem sredstava za smirenje i alkohola „na svoju ruku“ i to u pokušaju da smanje strah i nemir koji osjećaju.

Osim ozbiljnih posljedica koje ostavlja na mentalno i tjelesno zdravlje, socijalna fobija negativno djeluje i na neke svakodnevne aktivnosti poput komunikacije s ljudima oko nas. Ona također sprječava osobu da obavlja uobičajene stvari koje drugi rade bez problema: oni koji pate od socijalne fobije osjećaju neugodu kad trebaju objedovati pred drugima, kupovati stvari u trgovini, pa čak i kad se samo treba potpisati u nazočnosti drugih ljudi.

Zbog izbjegavanja društvenih situacija, funkcioniranje osobe može biti toliko narušeno da dolazi do problema na fakultetu ili poslu (izbjegavanje odlazaka na nastavu ili na posao, odbijanje promaknuća koje bi moglo rezultirati povećanim kontaktom s drugim ljudima, itd.). Strah također može otežati uspostavljanje bliskih veza, što u konačnici može dovesti do toga da osoba nema puno prijatelja ili da teže uđe u brak u usporedbi s osobama koje nemaju problema sa socijalnom fobijom. Ukratko, socijalna fobija itekako nam može obilježiti budućnost jer propuštamo mnoge aktivnosti u kojima bismo željeli i trebali sudjelovati.

Uspješno svladavanje socijalne fobije

 

Protiv socijalne fobije može se boriti na više načina: opuštanjem, zamišljanjem i izlaganjem situacijama kojih se bojimo, mijenjanjem iracionalnih misli i očekivanja, razvojem komunikacijskih vještina i naravno, korištenjem stručne pomoći.

 

Opuštanje i izlaganje zastrašujućim situacijama

  • Uvježbajte tehnike za opuštanje. Kako biste smanjili niz neugodnih tjelesnih simptoma koje socijalna fobija uzrokuje, unaprijed smislite i ovladajte aktivnostima koje ćete koristiti za postizanje smirenosti. To mogu biti opuštanje uz neku ugodnu glazbu, šetnja ili neka druga tjelesna aktivnost, bavljenje nekim hobijem, igranje s kućnim ljubimcem, kontroliranje disanja, itd.
  • Ukoliko niste spremni za izlaganje nekim situacijama, prvo ih zamislite. Kada ih zamišljate, usmjerite se na sve ono pozitivno što bi se moglo dogoditi
  • Suočite se sa situacijama kojih se bojite. Pritom je bitno da prvo krenete od one koje se bojite najmanje. Jednom kad ste je svladali i više ne osjećate intenzivan strah od nje, krenite s izlaganjem idućoj situaciji. Primjerice, ako ste svladali tjeskobu zbog razgovora s jednom nepoznatom osobom, probajte razgovarati s njih nekoliko odjednom. Za svaki uspjeh obavezno se nagradite.

 

Mijenjanje iracionalnih misli i očekivanja

  • Odustanite od uvjerenja da vas svi moraju voljeti i prihvaćati. To jednostavno nije moguće jer se niti nama ne sviđaju baš svi ljudi. Radije se usmjerite na to da prihvatite sami sebe.
  • Borite se protiv misli kojima pobjeđujete sami sebe. Za svaku negativnu misao koja vam padne na pamet, smislite nekoliko argumenata koje je pobijaju. Recimo, ako mislite da ste nezanimljiva osoba, sjetite se svih interesa, događaja i postignuća u vašem životu koji dokazuju da ste u krivu.
  • Dovedite svoja negativna očekivanja u pitanje. Zapitajte se jeste li 100% sigurni da će se nešto loše zaista dogoditi i ima li dokaza koji podupiru vaša razmišljanja.

 

 

Razvoj komunikacijskih vještina

  • Pokažite interes za druge. Postavljate pitanja svojem sugovorniku, pažljivo ga slušajte i dajte mu katkad kompliment ako vam se nešto sviđa kod njega. Također preuzmite inicijativu i pozovite katkad nekoga na kavu, zajedničko učenje ili neko druženje.
  • Pripazite na neverbalnu komunikaciju. Osobe koje pate od socijalne fobije sklone su se držati „zatvoreno“ (prekrižene ruke i noge, pogrbljenost, gledanje u pod), što kod drugih ostavlja dojam da su nezainteresirane za druženje. Nastojte održavati kontakt očima sa svojim sugovornikom, paziti na položaj ruku i nogu i često se osmjehujte kako biste poslali poruku da ste prijateljski raspoloženi.
  • Ako je potrebno, napravite malo „izviđanje“. Ako želite upoznati neku osobu, možete se prethodno raspitati o njoj kod prijatelja ili prikupiti informacije na internetu. Tako već unaprijed možete smisliti teme za razgovor što bi trebalo olakšati komunikaciju i smanjiti vaš osjećaj tjeskobe.

 

 

Literature:

 

Davison G.C., Neale J.M. (1999). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Larsen, R. J., Buss. D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.

http://www.helpguide.org/mental/social_anxiety_support_symptom_causes_treatment.htm

 

Nataša Juničić, mag. psych